Već se nekoliko stoljeća raspravlja o autentičnosti Biblije i biblijskih priča, kako starog, tako i novog zavjeta. No moguće je da nije pitanje autentičnosti ono koje treba raspraviti, već je to pitanje interpretancije onoga što piše u najvažnijoj knjigi zapadne cilivizacije. Time se na neočekivani način počeo baviti bilbijski prevoditelj Mauro Biglino. Prevodeći stare zavjete iz najstarijih prijevoda, zaključio je da je došlo do različitih intepretarcija koje su za cilj imale uklapanje sadržaja knjige u prevladavajuče religijske dogme. Pred njegovim očima stari zavjet se prije otkrivao kao povjesna knjiga nego kao religijska. Baš kao što se sami Elohimi, ključni likovi starog zavjeta nikad nisu bavili duhovnošču niti onostranim. No u priči koja se iščitava iz doslovnog prevođenja Biblije ne manjka fantastičnih ili nama danas tek nezamislivih aspekata.
