U mnogim drevnim kulturama zvuk je igrao važnu ulogu. Od hramova i crkava, preko podzemnih građevina i tunela pa sve do amfiteatara, stari su narodi puno pažnje pridavali kvaliteti zvuka. Uz to, čini se da su dobro znali kako se to radi, pa mnogi arheološki lokaliteti sadrže dijelove koji se stručnom oku otkrivaju kao dio akustičke tehnologije, geometrijski nalik onome što se nalazi u suvremenim zvučnicima i drugim dijelovima sličnih tehnologija. Tako je, negdje na samom rubu arheologije, nastala disciplina arheoakustika koja u sebi objedinjuje arheologiju, etnomuzikologiju i digitalno modeliranje. Do danas su akustički istraživana mnoga mjesta, od Stonehengea do pogrebnih komora i kamenih krugova. I neke hrvatske srednjovjekovne crkve privukle su pažnju rijetkih istraživača pionirskog područja zvanog arheoakustika.
